ZAOKRET U GLAVAMA SPONZORUŠA Više ne love plemiće ili bankare: Ostavila je lorda iz Engleske i udaje se za bogatog štrebera iz Silicijske doline

Sve su mlade djevojke lijepe, ali malo je onih koje se mogu mjeriti s Josephine K. Tijekom studija, čitav studentski i predavački kolektiv City Universityja znao je za Josephine s magisterija novinarstva.

O njezinim tamnoplavim očima se sanjarilo, njezine duge noge krišom su se pratile, a lepršava narav obećavala je svakome tračak pažnje, barem pogled. Kada je u pitanju najljepša cura u gradu, u Londonu vrijede jednaka pravila kao u provinciji pa se Josephine, iako je magistrirala s odličnim ocjenama i započinjala karijeru producentice s ambicijama da dospije ispred kamera, redovito spominjala u kontekstu potencijalnih ženika koji su se uporno pred njom redali. Bilo je tu svega - ambicioznih producenata i olinjalih TV zvijezda, rastavljenih nogometaša i oženjenih glumaca, smirenih dečki s pedigreom i pokoji zalutali student.

Svjesna svoje ljepote

Svjesna svoje ljepote, Josephine K. nije skrivala da namjerava svoj život proživjeti do maksimuma, stoga je prihvaćala pozive na spojeve i život prihvaćala s lakoćom nekoga koji je navikao na obilje pažnje. Sve je, dakako, nadgledala njezina ambiciozna mama koja nam je jednom prilikom održala privatno predavanje o tome koliko je bitno dobro se udati. S velikim žarom redala je potencijalne kandidate za svoju kćer koji su u pravilu dolazili s titulama, obiteljskim nasljedstvom i ambicijama za stjecanje vlastitog. U velikom krugu prijatelja njezine kćeri ja sam joj bila jedna od omiljenih. Ne nužno zbog svojeg karaktera, već zato što sam njezinu Josephine upoznala s mladim škotskim grofom Nicholasom. Lijepa Josephine i markantni Nicholas već nakon pet minuta druženja u mojem minijaturnom dnevnom boravku koji sam dijelila s cimericom shvatili su da pripadaju jedno drugome. Oboje su bili zaljubljeni i sretni, ali ne kao Josephineina mama koja je jednom prilikom listajući Tatler u frizerskom salonu Christopher Wade, gotovo vrisnula od sreće kada je na stranici svoje omiljene literature ugledala fotografiju mladog para uz opis “Lord Nicholas i Josephine K. na rođendanskoj zabavi princeze Beatrice”. Iako je rijetko plakala, kasnije mi je prepričala, u tom trenutku oči su joj bile ispunjene suzama. Slika njezine kćeri u Tatleru govorila je više od tisuću riječi.

Kako smo završile studij, tako su nas životi odveli u različitim smjerovima, stoga me nemalo iznenadila pozivnica na Josephineino vjenčanje koja me neki dan dočekala u poštanskom sandučiću. Očekivala sam Nicholasovo ime uz Josephineino, no umjesto njega na mjestu mladoženje zateklo me ime meni nepoznatog Varuna. Iznenadilo me i mjesto vjenčanja: Beverly Hills Hotel u dalekom Los Angelesu. Nazvala sam Josephine kako bih potvrdila dolazak i s uzbuđenjem u glasu pozvala me na ručak jer je tih dana boravila u Londonu. I tako sam doznala opširnu lepezu njezinih novosti. Na jednoj privatnoj zabavi u privatnom klubu Soho House, omiljenom u krugovima medijske elite Londona, Josephine je upoznala Varuna koji ju je pozvao na premijeru filma o Facebook braći Winklevoss u New Yorku, nešto što Josephine nikako ne bi propustila, pogotovo što je poziv uključivao putovanje njegovim privatnim avionom.

Engleska ruža

Bila je to ljubav na prvi pogled - barem s njegove strane, jer Josephine je trebalo nekoliko mjeseci uvjeravanja, premijera i putovanja da zaključi da je spremna ostaviti svoj život, posao i grad i pridružiti se Varunu u San Franciscu.

Priznala sam Josephine da sam nemalo iznenađena njezinim odabirom. Engleska ruža, mislila sam, ne uspijeva u Kaliforniji, carstvu lažnog tena i umjetnih trepavica. Saznat ću da sam u krivu; ako je L.A. rasadnik Hollywooda i njegovih pratećih vokala, San Francisco privlači one drugačijih ambicija.

Josephine, pokazat će se, nije jedina Britanka u gradu. Tu je i Georgea, naša kolegica s faksa, i poznanica Anna, sve redom lijepe i obrazovane djevojke koje u SAD nisu emigrirale zbog posla, nego zbog ljubavi. I čitava bi se priča o lijepim Britankama u San Franciscu doimala romantičnom slučajnošću da me novinarska znatiželja nije navela da u Google ukucam Varunovo ime. Pokazalo se da je 29-godišnji Varun, prosječne vanjštine, ali šarmantnog osmijeha, jedan od onih senzacionalnih štrebera koji su prije punoljetnosti izumili vlastitu aplikaciju koja im je osigurala celebrity poziciju u Silicijskoj dolini i stotinjak milijuna dolara. Georgin suprug, pak, član je uprave Snapchata, a Annin Stewart priznati investitor u start-upove. “Dobro došli u svijet TWAG-ica!”, objavio je nedavno Sunday Times, posvetivši čitavu rubriku novom fenomenu međunarodnih ljepotica koje se više ne motaju oko nogometaša, bankara i holivudskih zvijezda, nego oko štrebera Silicijske doline.

Trendu su se odazvale i britanske ljepotice pa je ono što su donedavno bili plemići, danas Varun i ostali IT genijalci. Koliko je Josephine u skladu s duhom vremena pokazuje i lista slavnih žena koje su svoje odabranike potražile na istoj adresi: manekenka Miranda Kerr čiji je zaručnik osnivač Snapchata Evan Spiegel, glumica Talulah (bivši partner: osnivač Paypala), manekenka Lily Cole koja je bila u vezi s osnivačem Twittera i glumica Emma Watson, u vezi sa software genijalcem Williamom Knightom, na primjer.

Smrknuto lice

Kada smo se razilazile, pitala sam Josephine za njezinu mamu koja mora da luduje od sreće što se približava vjenčanje njezine jedinice. Baš naprotiv, smrknulo se lice lijepe Josephine. Pokazalo se da joj mama nikada nije oprostila prekid s Nicholasom. Iako Josephine nije mogla biti sretnija što je dane u prohladnom škotskom dvorcu u kojem se Nicholas brinuo o obiteljskom nasljedstvu i svojim konjima zamijenila terasom s pogledom na Pacifik, njezina majka ponavljala je da čini najveću grešku svojeg života.

Bez obzira na to koliko se trudio svojom američkom toplinom, Varun je ostajao nevrijedan pažnje u očima majke svoje zaručnice, nije je impresionirala ni njihova nova kuća sa šest gostinjskih soba ni Josephinein impresivni Tiffany zaručnički prsten. “Za nju Varun nipošto nije dobra prilika”, rekla mi je Josephine, vidno povrijeđena. Zamišljam njezinu majku kako u frizerskom salonu na stranicama Tatlera traži lice svoje kćeri. Uzalud, jer za nju više nema mjesta među plemićima i njihovim odabranicama. Pa pomišlja da joj je zaboravila napomenuti zlatno pravilo da se neke stvari ne mogu kupiti novcem, pa tako ni mjesto u kompliciranom, nepopustljivom i nezamjenjivom britanskom društvu.